srijeda, 09.05.2012.

Nedostaješ mi.. Kako? Ne znam ni sama. Nisi uz mene,možda nikada nećeš ni biti,ali jednostavno mi nedostaje taj dio. Dio koji zasigurno samo ti možeš upotpuniti! Suviše je glupo čeznuti za nekime koga nikada nisi imao. Još je gluplje nadati se,zar ne? Povjerovati u svaku tvoju  riječ,uzeti je k srcu i čekati . Čekati da dođeš i da me zagrliš,da me primjetiš ,da me voliš? Htjela bi to,o čovječe nemaš ni pojma koliko. Znaš,sanjala sam te ,upravo to ,to da di si bio uz mene ,s moje desne strane ,čvrsto me stisnuo k sebi ..,vjeruj mi ,htjela sam da potraje viječno. 
Kradem ti poglede,dragii..nisi ni svijestan ,a svaki put kad jedna zvijezda prođe nebom zamolim je želju,istu.  
Čudno je to koliko te vidim u svakoj osobi ,nije ti čak ni slična
. I glas ti čujem ,zamišljam ga ,iznova i iznova. Tako si tu i kad te nema ,možda te neće nikada ni  biti ..reci mi ,molim te ,trebam li održati nadu u sebi,trebam li se nadati? Tebi.. 
Tražim te u ljudima,u licima ,u stanovnicima nekih drugih svijetova. Ne želim odustati,razočarati se,ne ponovno ,trebam te da mi dokažeš da če ovaj put biti drugačije,da me nećeš uzimati zdravo za gotovo...
znam da nećeš ali..hoćeš li uopće pokušati biti tu,hoćeš li? 
Ja ću uvijek biti tu pored tebe,samo se moraš potruditi okrenuti i vidjeti me ..želiš li? 

| 23:31 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |

Htjela sam biti dio nećeg, toliko sam se trudila svima udovoljiti da sam na kraju izgubila samu sebe u nekom ogromnom sivilu .
Istina je , čovjek gubi kad se najviše trudi .
Moje pojimanje svijeta više nije bilo kao prije ,zapravo shvatila sam neke stvari . Shvatila sam da ne postoji osoba koja te neće povrijediti i ona koja je uvijek tu za tebe.
Dali sam htjela nastaviti ? Udah .Izdah . Evo me opet .
Živjela sam u nekom svom svijetu . Čvrsto sam ga tajila od drugih ,možda sam zbog toga neke stvari shvaćala ozbiljnije nego što jesu . Ne volim previše otkrivati ljudima ,jer kada ljudi znaju mnogo toga o tebi daješ im mogučnost da te povrijede ,najgore od toga je to šta i sam počneš sumnjati u sebe . Nikad prije nisam imala potrebu pričati nekome o svojim osjećajima no više ih nisam mogla zadržati u sebi ,svaki dio mene vrištao bi toliko snažno da sam se bojala svog lica dok sam se pogledavala u ogledalu . Vidjela bih samo crne obrise tijela ,ništa drugo ,sve je bilo mutno kao da sam se gubila u pogledu nečeg mračnog . Rukom sam obrisla suzu na licu ali nisam osjećala strah ,osjećala sam samo bol iako me zapravo nije ništa boljelo . Još jednom sam pogledala odraz '' k vragu ja plačem , ja nikad ne plačem'' . Obrisala sam suze što sam prije mogla ,želim da se makne ,da se makne od mene rukom sam napipavala po stolu ne okrečući glavu . Uzela sam nešto ,ne znam točno što no bilo je dovoljno da razbije taj odvratan odraz koji je plakao . U taj tren oko mene se rasulo tisuće komadića stakla ,više ga nije bilo .
Odmaknula sam se par koraka unazad ,samo sam stajala i gledala u hrpu ... smeća? Osjetila sam nešto na ruci ,prvih par trenutaka nisam obračala pažnju . Kada sam podigla ruku da bi bolje vidla jedino što je bilo pred mojim očima je bila crvena boja, nije mi bilo jasno. A onda sam tiho prošaptala '' krv ...... '' . Otrčala sam u kupaonicu ,na brzinu isprala ruku ,zastala, krv i voda ,tako su lijepo izgledali zajedno ,fasciniralo me .,kao da sam već negdje pročitala taj odlomak . Nije bilo važno ,izvadila sam komadiće stakla i zamotala ruku što sam brže mogla. Boljelo je , o čovječe kako je samo boljelo ! Krenula sam prema van ,htjela sam biti što dalje od svega ,htjela sam krenuti dalje,ali opet,ma ko da sam prokleta,opet me nešto zaustavljalo. Sjela sam kod jednog drveta ,bilo je lijepo ,zračilo je tolikim životom. Onako zeleno ,pune krošnje ,davalo je sigurnost i zaklon .
Sjedila sam tamo dosta dugo.Zamišljajući si da če jednom doći osoba koja se protivi svim mojim načelima i pravilima,osoba koja će me razveseliti zauvijek,a ja ću joj uletiti u zagrljaj i tiho joj na uho šapnuti - hvala ti i onda zaplakati,tako snažno,tako gorko,ali bez srama jer napokon plačem od sreće,a ne od tuge ! Osjećala sam slobodu ,samo slobodu i svoj svijet .




Samom svojom ljubavi dala mu je sve. Sve tajne ,sva nadanja ,sve riječi,poglede ,misli,one duboko skrivene u njoj. Dušu mu je dala ne misleći na poslijedice,one poslijedice koje slijede kad se nekom otvoriš toliko da kristalno jasno može vidjeti tvoju dušu. A onda je ranjiva.
Svaka riječ koja bi prešla preko njegovih usana zadirala bi duboko u njeno srce,ostavljajući trag toliko jasan da bi ga svatko mogao vidjeti ne poznavajući je.
Svaki put kada bi se pokušala otrgnuti od njega,njegovih ledeno plavih očiju ili naćina na koji bi joj izgovarao ime on bi je čvrsto povukao nazad. Stišćuči je svim tim sjećanjima toliko snažno da je u nekim trenucima pomislila da je netko davi !
Možda ga je voljela više od života,ali naposlijetku koji bi čovjek zdrava razuma nanio bol drugome ako je svjestan kako je druga osoba dio njega samoga?
On joj je nanosio bol,ponajviše svojim lažim o uzvračenoj ljubavi.Njeni strahovi nisu nikada nestali ali ih je potisnula tako duboko u sebe da više nije znala koji su,znala je samo da su tu . Pa možda je mogla samo predpostaviti da će jednom te njegove oči pogledati u nju i po prvi puta usne reči istinu ; '' ne volim te nit sam te ikad volio,na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor ''




Sve što sam ikad trebala bilo je malo ljubavi,ali one
iskrene,ne lažne sive i tmurne kao ova jesen .
Znaju li tu činjenici ili ne nije važno,nikad je nije bilo !
sve bi se svelo na isto, ali sa osmijehom mogu reči
''navikla sam'' naravno bol bi se prelomila uz tu rečenicu kroz srce,
ali lakše je lažno se smijati nego objašnjavati zašto si tužan!
Ovo je moj ispušni ventil za sve ono šta se
skuplja duboko u meni,nije me bilo dugo i toga ima podosta.
Ali ..ne mogu sve pretočiti u riječi,bolje rečeno ne znam.
Skrivam se u sebi,iz kojeg faking razloga ja to volim!?
Totalno glupo je uopće očekivati neku veliku
ljubav sa petnaest-šesnaest godina,al ponekad ..
ne znam trebamo je?
Zar nebi trebali samo čekati da sama dođe ,nego da jee
tražimo uokolo kao da je to neki
dijamant koji smo izgubili čisteći sobu,glupost!
Zanimljivo je to kolko te neki trenuci s njim mogu
bacit u bed na samoj pomisli da ih više nikad neće biti ,
da se samo prisjećaš prošlosti dok si se smijala s njim
na Zagrebačkoj klupici ,u njegovom zagrljaju .
Ali nebi mi trebalo biti stalo,nije prošlo dovoljno vremena
da bude i da mi nešto znaći,ne znamo se dovoljno dugo za takvo
neštoo.Ma nisam neka depresivna,al ovo vrijeme stvarno baca na razmišljanje.
Ljuta sam na sebe što si dopuštam takve gluposti,
trebala bi uživati u najboljim godina,ljuta sam što milijun puta kažem
da sam odustala od svega,ponekad i odustanem .
Ponekad čak toliko bijesna na samu pomisao da se ne trudim dovoljno ...
Recimo da,imam svoje snove, neke, možda nekome glupe i dosadne,
ali ja sam odlučna u tome da jednog dana posjetim
Pariz,odem na veterinarski fax,napravim nešto u životu,i da ostarim uz nekog koga
volim, ko me voli !
No svaki put kad zapnem u rukama hladnoće
nešto se prelomi u meni da neću doživjeti ništa od toga ,da si neću dopustiti .
Previše puta prevarena,izigrana,slomljena,potisnuta osjećajima .
Zar bi trebala biti drugačija? ovog trena neću doživjeti to .

Za ovaj svijet ja sam priprosta ali nedovoljno da postanem tek predmet koji posjeduješ, mračan i koristan . Želim svoju volju nazad ,želim je slijediti kada me tjera na djelovanje. A ove nijeme ponešto malodušne sate želim provesti s nekim tko zna ili sama.
Želim se sjetiti svega o tebi i nikad ne oslijepiti ili ostarjeti toliko da tvoj dubok,neuhvatljiv lik ne mogu zadržati uz sebe.
Želim se rasklopiti ,ne želim više biti preklopljena jer ondje gdje se
preklapam ,nisam drugo nego varka!

***

Nemamo kamo iz ove kože,iz ukočena osmijeha smrti .

| 15:22 | Komentari (15) | On/Off | Print | # |

srijeda, 20.07.2011.

Bojala se da če nešto puknuti u njoj,da če napraviti ono o čemu razmišlja svaki dan. Svaki put kad bi se prisjećala onog šta je imala.
Jednom je pokušala,stvarno je. No nije bila dovoljno hrabra da prekriži svoj život jednom zauvijek..No što ako skupi hrabrosti? Što onda? Kad jednom to napravi više neće biti povratka .
Po glavi joj se vrte razne stvari,ružne ,ogorčene,crne .. depresivne!
Sve više tone i pada,treba joj netko da je digne gore,da je iskreno voli ,da je ne povrijedi.
Otišla bi u kupaonu .. sva u suzama ,razmišljajući zašto postoji uopče? Okrenula bi kljuć,uzela žilet .... Gledajući kako joj krv teče rukom!
Brzo bi stavila zavoj,nitko nebi ni primjetio ,nikad. Pokraj sobe u kojoj su se roditelji redovno svađali prošla bi kao duh. Šetala bi satima ,vračala se kasno u noć .. misli su joj plovile glavom,nije znala kako dalje.
Razmišljala je čak da pobjegne nekuda,daleko odavde di je oko nje sve puno buke ,svađe i osuđivanja,nije bila dovoljno dobra za ovo društvo.Nije bilo razloga da ostane ovdje di je nitko ne razumije ...
Bojala se,ionako bi je pronašli a onda bi platila za sve.
Nije imala izbora,ostati če ovdje. Svaki drugi-treći dan okrenut če kljuć ,sve dok ne skupi dovoljno hrabrosti za kraj .

| 18:39 | Komentari (19) | On/Off | Print | # |

subota, 30.04.2011.

Men are one of the scariest monsters on the earth . they are great liars ,cheaters,too proud and they simple love to many..
but when a man loves truly .He will lie in your arms ,cheat death-to be with you.
He will forever be proud of you and love you in to many ways like no other
else can do. But the sad things is there are few .

| 21:25 | Komentari (11) | On/Off | Print | # |

četvrtak, 07.04.2011.

Somedays i sit, staring out the window.Watching this world pass me by.
Sometimes i think, there's nothin to live for, i almost break down and cry.
Sometimes i think im crazy, im crazy o so crazy, why i am here am i just wastin my time?But then i see my baby, suddenly im not crazy.
It all makes sense when i look into his eye's .
Sometimes it feels like the worlds on my shoulder, everyones leanin' on me.
Sometimes it feels like the worlds almost over, but then he comes back to me.

I šta da mislim sad,nakon svega? Zbunjuje me sve to,svi ti osjećaji. Danas,danas je cijeli svemir moj,sutra,sutra ne postoji,želim da me nema!
kad se svijet počne raspadati uzmi njegove komadiće i počni slagati. Premlada si da odustaneš!
Lemon Perry,hvala ti!

| 23:27 | Komentari (31) | On/Off | Print | # |

petak, 18.03.2011.

ona jednostavno ne zna za bolje .

Osjećam se užasno,kao da sam zatvorena u nekoj prostoriji godinama,mučena vlastitim osjećajima. U mojoj glavi više ništa nema smisla,sve je samo riječ,ne snosi se na dijela.
Moji su snovi nestali,zakopani misleći da ih nikada neću moči ostvariti,ne želim se truditi više,slaba sam od života. Svakim danom šta sam se nadala kako če se sve posložiti na svoje mjesto,samo se više raspadalo. Nitko me nikada nije pitao; šta zapravo volim? šta zapravo želim postići u životu? nitko,nikada !
Sama sam. opet,imala sam njega,izgubila sam ga,još jedan dio slagalice koji se otrgnuo od mene.
sve je NESTALO .

| 17:56 | Komentari (14) | On/Off | Print | # |

Break Away

subota, 12.03.2011.

I'll spread my wings and I'll learn how to fly.I'll do what it takes till I touch the sky.
Make a wish, take a chance,Make a change, and break away.
Out of the darkness and into the sun.But I won't forget all the ones that I love.I'll take a risk, take a chance,Make a change, and break away.
Ako ti oči nisu otvorene,ne možeš razlikovati san od jave.
One million years I will say your name,
I love you more than I can ever scream.I said I love you as I left you.Regrets still haunt my hollow head,
...I promised you I will see you again.
But honestly from my heart, something you would say out loud to you and your time I realized. She'd love to have you here that I could tell you everything, you just say "I love you" e

| 17:59 | Komentari (4) | On/Off | Print | # |

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.